18
Sun, Aug

Priroda

Teritorija Opštine Rožaje spada u najbolje očuvane životne sredine u Crnoj Gori i ima izuzetne turističke potencijale. Rijetko naseljeni planinsko – stočarski predjeli obiluju zelenim pejzažima: šumama, pašnjacima, zdravom planinskom klimom, bistrim izvorima, prekrasnom rječnom dolinom, veličanstvenim kanjonom Ibra, atraktivnim stočarskim kućicama i odličnim skijaškim terenima pokrivenim snijegom po nekoliko mjeseci.

Teritorija Opštine Rožaje spada u najbolje očuvane životne sredine u Crnoj Gori i ima izuzetne turističke potencijale. Rijetko naseljeni planinsko – stočarski predjeli obiluju zelenim pejzažima: šumama, pašnjacima, zdravom planinskom klimom, bistrim izvorima, prekrasnom rječnom dolinom, veličanstvenim kanjonom Ibra, atraktivnim stočarskim kućicama i odličnim skijaškim terenima pokrivenim snijegom po nekoliko mjeseci.

Planinari na HajliNa HajliHajla, Ahmica, izvorište rijeke Ibra, katun Bandžov, Turjak, Grlja, Grahovačka rijeka, jezero Rujište ispod Gospođinog vrha… najposjećenije su turističke destinacije u rožajskom kraju.

Rožajska sela su oaze mira, tišine i netaknute prirode. Izgradnjom vikend naselja od brvnara, ova veličanstvena priroda je postala dostupna gostima sa strane. Očuvana priroda, tradicionalno seosko gostoprimstvo, zdrava hrana – čine osnovu ponude, tako da Rožaje predstavlja atraktivnu kombinaciju seoskog i eko-turizma.

Planinska prostranstva Hajle daruju svakom posjetiocu neponovljiv doživljaj prilikom savlađivanja planinskog terena i osvajanja vrhova. Planinari i alpinisti iz regiona, prije osvajanja visokih svjetskih vrhova, u toku zime dolaze na Hajlu, da bi se aklimatizovali i pripremili za poteškoće u savlađivanju uspona.

Pogled sa HajlePoznati alpinista Safet-Ćako Mavrić iz Planinarskog društva ”Sandžak” iz Novog Pazara, često je boravio na Hajli prije osvajanja brojnih svjetskih vrhova, gdje je i nesrećno izgubio život 6. januara 1997. godine. U znak sjećanja na dobrog druga, prijatelja i alpinistu, svake godine drugog vikenda u januaru Rožajci organizuju Memorijalni pohod na Hajlu “Safet-Ćako Mavrić”, u kojem učestvuju brojni planinari iz bivše Jugoslavije.

Hajla koja ima izuzetne potencijale za razvoj planinskog turizma a svjedoci toga su i strani turisti koji sve češće posjećuju planinu Hajlu, zimi zbog idealnih terena za turno skijanje, freeride skijanje, snowboarding, snowshooing i alpinizam a ljeti zbog: trekinga, mountanbikinga, planinarenja...

Planinarski i ski klub “Hajla” je osnovan 1953. godine u Rožajama. Tokom svoje istorije imao je zapažene rezultate kako na domaćoj, tako i na međunarodnoj sceni. U okviru kluba postoji više sekcija: skijanje, planinarenje, alpinizam, spasilačka sekcija i biciklizam.

Vrelo Ibra HajlaNema medalje iz regiona kojom se nisu okitili naši skijaši, a njihov uspjeh u stopu prate i planinari koji iza sebe imaju osvojene impozantne vrhove kao što su: Materhorn, Mont Blan, Akonkagva, Island Peak i mnogi drugi… Tako da je moguće u bilo koje doba godine organizovati uspon na Hajlu uz pratnju profesionalnih i iskusnih vodiča PSK Hajle i obezbijediti kompletnu logistiku za planinare koji žele osvojit vrh Hajle .

Hajla RozajeDizajniran tako da se uklopi u ambijent netaknute prirodne ljepote, čijim enterijerom odiše duh prošlih vremena koja nas uče mudrostima opstanka kroz istoriju na ovom lijepom ali ipak surovom podneblju. Planinarski dom "Grope" se nalazi u samom podnozju planine Hajle 2403 MNV na mjestu Grope (Rupe) 1980 MNV kao takav je jedinstven u regionu na toj visini, na prvom spratu se nalazi dnevni boravak koji je uredjen u etno stilu i ukrasen raznim eksponatima na kojima zavide i najbolje opremljeni muzeji. Uz dogovor sa domacinima spremaju se specijaliteti iz domace kuhinje. Na spratu se nalaze udobni kreveti rasporedjeni alpskom stilu sa oko 40 ležajeva.

Ispod planine Hajle, ljepotice rožajskog kraja, nalazi se selo Bandžov. Zbog odlaska stanovništva u grad stanovnici ovog sela manje se bave poljoprivredom, pa je pretvoreno u katun. Osnovne prirodne vrijednosti ovog kraja ogledaju se u nadmorskoj visini, izvornoj, čistoj i zdravoj prirodi, u raznovrsnosti reljefa, bogatstvu biljnog i životinjskog svijeta i u izuzetnim hidrografskim motivima.

Hajla zimiPodručje oko Bandžova, kao i čitave Hajle, odlikuje se posebnom ljepotom, raznovršnošću i bogatstvom flore. Od Bandžova prema Brahimbrijegu, Biser vodi i Dermandolu, planinarske i čobanske staze prolaze kroz veličanstvenu šumu smrče i molike, preko subalpinskih i alpinskih pašnjaka, kroz vrištine borovnica, planinskih ruža i ribizle, preko cvjetnih kamenjara i ispod, raznim cvjetovima, okićenih stijena.

Na planinama rožajskog kraja rastu mnoge rijetke, endemične i reliktne biljke: sniježni runolist (simbol planinara), blećićeva vulfenija, šilićeva slatkovina (endem Hajle), penterov jedić, pančićev kostolom, alpski zvjezdan, šarski kostolom, ljupka ljubićica, žuta lincura, albanski ljiljan, apeninski petoprst, dinarski dimak, bugarski blaženak i brojne druge. U kanjonu Košutanske Grlje, nedaleko od Bandžova, raste veoma interesantna biljka, tercijarni relikt, srpska ramondija (Ramonda serbica). Zbog svoje ljepote, značaja, rijetkosti ili ugroženosti ove biljke se nalaze pod zaštitom države.

“Stariji ljudi koji su podosta svijeta obišli tvrde da nigdje nema ukusnijeg sira, mesa i mlijeka no sa Pešteri i rožajskih planina, niti ljepšega hljeba od rožajskog i novopazarskog. Turski sultan je za to čuo i neredio je pekarima da mu ispeku takav hljeb, a oni mu odgovoriše: “Čestiti care, učini da u blizini Istanbula izviru Ibar i Raška, pa će i naš hljeb biti kao rožajski i novopazarski, jer je taj ukus od vode!”Planinarski dom Grope Hajla

Rožajci su tradicionalno gostoprimljiv narod, dobri i pažljivi domaćini. U prošlosti je svaka imućnija kuća imala musafirsku (gostinsku) sobu. U gostinskoj sobi niko od ukućana obično nije spavao, već je ta soba bila uredno pospremljena da u svako doba dana i noći prihvati gosta – namjernika. Po tradiciji bi se na sofru (sto za ručavanje) postavljala kašika više za mogućeg gosta, a kada bi se dočekivao gost širom bi se otvarala visoka avlijska kapija. Gost se smještao ”na vrh sobe”, na najbolje i najpreglednije mjesto, i bio bi nuđen najboljom hranom i pićem koji bi se našli u kući, jer je vladalo uvjerenje da se gost ne smije pustiti da ode iz kuće gladan. Domaćin i svi ukućani bi se trudili da se gost osjeća prijatno ”kao kod svoje kuće”.

Zulfikar Kurtagić

PSK "Hajla"