Dugoočekivani izlazak izvan granica Crne Gore nakon vremena najveće opasnosti od virusa Korone i dugog iščekivanja dogodio se septembra 2022 godine. „Mala ali odabrana četa“ kako se to često kaže, ovaj put je odlučila da se, sa vodičem Duškom Mrdakom, ispenje na Olimp-„planinu bogova“ i njegov najviši vrh Mitikas od 2918 metara nadmorske visine.
Dugoočekivani izlazak izvan granica Crne Gore nakon vremena najveće opasnosti od virusa Korone i dugog iščekivanja dogodio se septembra 2022 godine. „Mala ali odabrana četa“ kako se to često kaže, ovaj put je odlučila da se, sa vodičem Duškom Mrdakom, ispenje na Olimp-„planinu bogova“ i njegov najviši vrh Mitikas od 2918 metara nadmorske visine.
Nekom slučajnošću najveći dio planinarske zajednice Crne Gore je upravo ovog septembra u svom planu imao uspon na najviši vrh Grčke. Razni klubovi, društva i male ekipe zaljubljenika u gore, hitale su ka Olimpu sa nadom da će im drevni i zaboravljeni bogovi antičkih Jelina dozvoliti da za kratko stanu na vrh njihovog prestola. Naša grupa od 13-oro članova bila je mješovita kako po uzrastu i polu tako i po ličnim karakteristikama, željama i snovima.... Jedan dio su činili stari članovi Planinarskog kluba Komovi, prekaljeni planinari koji iza sebe imaju godine i decenije ushođenja ka mnogim vrhovima širom zemlje, regiona i svijeta. Drugi dio je bio podmladak, isto tako željan avantura, vrhova i novih iskustava.
Plan puta je predviđao 4 dana obilaska znamenitosti Albanije i Grčke. Kao što to često biva, koliko god da se do detalja osmisli neko putovanje, ipak se usled često nepredviđenih okolnosti on mijenja i improvizuje, što je bio slučaj i sa nama. Krajnji plan je podrazumijevao dugo i naporno putovanje preko Albanije do smještaja u jedno malo selo u Grčku gdje bi smo prenoćili, dok bi drugog dana obišli čuvene Meteore i došli do obale Egejskog mora u rezervisani hotel. Treći dan je predviđao uspon na vrh Olimpa i noćenje na 2760 mnv i na kraju sledeći dan po planu je podrazumijevao silazak sa planine i povratak kući.
Ekipa je krenula na ovu mini-ekspediciju u subotu 24.septembra. Bodar duh i ushićenje je već nagovještavalo sjajno i nezaboravno druženje. Nakon nekoliko sati vožnje prva pauza nam je bila u Elbasanu, čuvenom gradu u kom su do nedavno bile pohranjene mošti svetog Jovana Vladimira. Crkva Presvete Bogorodice, pravoslavno zdanje u okviru zidina starog grada ovaj put je ostala zatvorena za posjetioce. Nakon kratkog odmora nastavili smo put ka gradu Korči na sjeveroistoku Albanije, otprilike 30 kilometara od granice sa Grčkom. Na tom putu, prolazeći pored Ohridskog jezera, prisjećao sam se tekstova nadahnutih stihova svetog vladike Nikolaja Velimirovića iz njegovog djela „Molitve na jezeru“. U Korči smo se zadržali par sati u obilasku stare čaršije gdje smo i odmorili. Na kraju prvog dana smo došli u jedno malo grčko selo Kakoplevri da bi odahnuli od napornog puta i svoje putešestvije nastavili odmorni narednog dana.
Sjutradan smo po planu obišli nadaleko poznate Meteore-kompleks pravoslavnih manastira izgrađenih prije 5-6 vjekova na impozantnim stijenama u reonu Tesalije u centralnoj Grčkoj. Po svom položaju i namjeni ove svetinje su više podsjećale na nekadašnje srednjevjekovne dvorce koji su se branili stoljećima od raznih osvajača. Sa druge strane, manastiri su predstavljali duhovno sjedište mnogih pravoslavnih podvižnika koji su tu uznosili Bogu molitve generacijama unazad. Posebnu pažnju nam je skrenuo manastir zvani Magna Meteora ili Velika Meteora sa crkvom posvećenој prazniku Preobraženja Gospodnjeg. Ovaj kompleks je prema predanju sagradio sinovac cara Stefana Dušana Silnog Nemanjića, Jovan Uroš Paleolog, potonji monah Joasaf. U sklopu manastira može da se posjeti Crkva svetog Preobraženja sa originalnim freskopisom iz 14.vijeka, zatim kuhinja sa eksponatima starim nekoliko vjekova kao i manastirski muzej u kome su izloženi predmeti koji govore o istoriji ove svetinje. Među njima je bitno naglasiti hrisovulje cara Dušana i vizantijskih careva kao i fermani osmanskih sultana pa sve do određenih predmeta iz perioda Drugog svjetskog rata i novijeg doba. Ono što smo zapazili a što takođe nije rijetkost vidjeti na stijenama Meteora jesu alpinisti koji dolaze iz raznih zemalja da bi svoju umjetnost uspinjanja po stijenama upravo i ovdje pokazali. Takođe je bilo interesantno vidjeti lica pojedinih članova grupe koji su prvi put došli na Meteore. Njihovu očaranost tim pejzažom nije bilo moguće opisati prostim riječima.
Nakon Meteora grupa se zaputila ka Grčkom gradiću Larisa a nakon kraćeg odmora poslijepodne smo došli na obalu Egejskog mora, u gradiću Leptokarija. Poslije dva dana putovanja i pređenih oko 900km nije bilo ništa ljepše nego li zaplivati u morske valove i odmoriti uz hladno grčko pivo Alfa.
Treći dan je svanuo u opštem raspoloženju. Konačno, nakon dva dana putovanja idemo ka Olimpu. Ustali smo rano ujutro i zaputili se ka parkingu Prioni koji se nalazi na 1100 metara nad morem. U 7:10 smo krenuli ka vrhu. Interesantan trenutak na usponu je bio kada smo sreli grupu planinara iz Srbije koji su dan ranije ispeli Mitikas i koji su nam u kratkom razgovoru dali par potrebnih informacija o pojedinim dionicama kao što su kuloar Louki kroz koji smo planirali da prođemo. Upravo je na tom kuloaru dan ranije nastradao jedan Slovak što nam je bilo dovoljno upozorenje o tome gdje idemo i koliko moramo biti koncentrisani i fokusirani na usponu. Takođe je bila interesantna činjenica da je snijeg bio prisutan na Olimpu pet dana ranije.
Prema planu došli smo do doma Spilios Agapitos na 2100mnv nešto prije 11 časova. Sledeća dionica je predstavljala putanju do visočijeg doma Giosos Apostolidis na 2760mnv kod koga smo došli oko 13 časova. Nakon potrebnog odmora u domu na završni dio uspona do vrha smo krenuli oko 14 časova. Od gornjeg doma prošli smo dobro utabanom stazom ispod fascinantne stijene vrha Stefani, koju smo zaobišli, prošavši njenu tačku uspona i došavši ispod Louki kuloara. Odmah prilikom ispetih par desetina metara shvatili smo da svaki pokret i korak na tom tlu mora biti pažljivo proračunat. Dodatna opasnost je vrebala od drugih ekipa koje su silazile i prijetile da neki kamen slučajno odgurnu niz kuloar ka nama. Olakšanje na kraju kuloara nam je pričinio natpis na jednom kamenu na kome je bilo ispisano: "If you got here, well done".
Oko 15:30 smo konačno bili na vrhu Olimpa. Mitikas sa svojih 2918 metara nas je počastio nevjerovatnim pejzažom. Dok smo sa jedne strane gledali dekor Egejskog mora u kojem smo se prethodnog dana kupali, u daljini se naziralo ostrvo Halkidiki, malo sjevernije Solun, na zapadu obronci Pinskih planina a na jugu greben Olimpa. Do vrha nam je trebalo oko 8 sati uspona. Poduhvat na koji se malo ko odlučuje. Srećni i umorni vratili smo se pred sam sumrak kod planinarskog doma gdje nam je bilo predviđeno spavanje.
Na samom spustu po kuloaru zamalo je izbjegnuta nesreća kada je jedan solo penjač iz Holandije oburdao kamen na našu grupu koja se nalazila 30 metara ispod njega. Kamen se u svom letu razbio na tri manja parčeta od kojih su dva udarila naše članove ali bez većih posledica. Dovoljna opomena da „prokleta pobeda i oduševljenje“ kako je pisao Crnjanski, se ne završavaju sa dostignutim vrhom, već kranjim silaskom na sigurno. Kada smo došli kod doma vrijeme se naglo pogoršalo. Oblaci su prekrili vrh Mitikas i počeo je da duva jak vjetar što nas je podsjetilo još jednom na promjenljivu ćud koju planina nosi sa sobom. Radost u domu je bila velika i uspješni uspon smo mogli da proslavimo na način samo svojstven ljubiteljima planina.
Nakon prespavane noći na 2760 mnv sjutradan nas je čekao spust do Prionija od nekih 1600mnv, cjelodnevno putovanje i povratak kući.
Rade Dulović
