Zoran Milović, ugledni stočar iz Krša Milovića, u Banjanima kod Nikšića, nije ni slutio da će prije dva dana, dok je čuvao stado ovaca, sačuvati i srnadaća.
Zoran Milović, ugledni stočar iz Krša Milovića, u Banjanima kod Nikšića, nije ni slutio da će prije dva dana, dok je čuvao stado ovaca, sačuvati i srnadaća.
Strastveni lovac od 1994. godine, onomad nije bio u potrazi za zvjerkom, već na čobanskom zadatku, kad je začuo lovačke kerove koji gone divljač, a pošto je utihnuo lavež čulo se i „zapomaganje“ bespomoćne životinje iz obližnje jame duboke nekoliko metara.
Kad je prišao, priča njegov brat Milan, vidio je na dnu ranjenog srndaća i psa.
“Tu nema signala mobilne telefonije, ali je imao motornu testeru i odlučio da sam organizuje spasilačku akciju. Ubrao je jedno veće drvo, spustio se i najprije izvadio psa, a onda s dosta muke i povrijeđenu životinju. Bilo je po nogama i na vratu srndaća, starog oko godinu, nekoliko psećih ujeda, a Zoran je odlučio da ga spasi. Pozvao me, a onda sam ja pozvao veterinarske službe, ali niko nije htio ili znao kako da pomogne. I, srndać je na opravak stigao kod nas u Nikšić. Majka se potrudila da sanira rane, neke veće i da ušije”, priča za Pobjedu Nikšićanin Milan Milović.
“Jutros je stao na noge, s flašice smo ga nahranili mlijekom, jeo je i zelja. Izgleda, spašen mu je život. Kad se potpuno oporavi, vratićemo ga u njegovo prirodno stanište”, kaže zadovoljno Milan, vjerujući da lovci i veterirani u ovakvim situacijama mogu da budu obazriviji i pažljiviji, jer divljač, ako se ne štiti ne može je biti ni za odstrijel.
Pobjeda