Iako danas ljudi širom svijeta obožavaju pande, ranije nije bilo baš tako.
Iako danas ljudi širom svijeta obožavaju pande, ranije nije bilo baš tako.
U drevnim kineskim tekstovima rijetko se spominju ove autohtone životinje. Zapadnjaci su prvi put saznali za njih 1869. godine, kada je francuski misionar Arman David za vrijeme boravka u Kini ugledao karakteristično crno - bijelo krzno i od lokalnih lovaca kupio jednu potpuno očuvanu, mrtvu pandu. Jedan pariski zoolog je napravio zvaničan opis Ailuropoda melanoleuca (u bukvalnom značenju „mačja šapa, crna i bijela”).
Zahvaljujući braći Teodoru Junioru i Kermitu Ruzveltu Prirodni muzej iz Čikaga je 1929. godine izložio dvije preparirane pande. Njih dvojica su bili sinovi 26. predsjednika Sjedinjenih Država, čija je ljubav prema sportskom lovu podstakla važne reforme u pogledu zaštite. Uz pomoć lokalnih vlasti kineske pokrajine Sečuan donijeli su kući prvog pandu kojeg su ustrijelili bijelci i izložili ga u novoj Azijskoj dvorani ovog muzeja. Njihov poduhvat je podstakao slične ekspedicije čiji su pokrovitelji bili drugi muzeji.
Kako su mrtvi medvjeedi gubili privlačnost, počeli su da se kuju planovi o dovođenju živog pande iz Kine. Decembra 1936. godine Rut Harknes je brodom iz Šangaja donijela u korpi od pruća mladunče Su-Lin pomoću izvozne dozvole na kojoj je pisalo „jedan pas, 20 dolara”. Harknesova, pripadnica otmenih krugova San Franciska, zaljubila se u Su-Lin dok ju je prilikom boravka u Kini hranila iz bočice. Ubrzo ju je prodala čikaškom Zoološkom vrtu Brukfild. Pandomanija je momentalno zavladala: prvog dana pojavilo se više od 53.000 posjetilaca.
Ta manija i dalje opstaje. Trenutno se bar 20 zooloških vrtova van Kine diči time što poseduje velikog pandu. (Neko vrijeme je Kina darivala pande stranim zemljama; sada Vlada iznajmljuje par pandi za milion dolara godišnje i polaže pravo na mladunce koji se rode u inostranstvu.) Rođenje i smrt pande međunarodna je vijest; veb-stranice sa video-snimcima izuzetno su posjećene. Snimci kamere koja je pratila novorođeno mladunče u vašingtonskom Nacionalnom zoološkom vrtu Smitsonijan imali su skoro 14 miliona pregleda do trenutka kada je mladunče napunilo šest mjeseci. Tokom obustave rada Vlade 2013. godine ljubitelji pandi su glasno protestovali kada se kamera ugasila.
Ova izuzetna posvećenost pandama ima svoj korijen u nauci. Kada ljudi vide pande, njih podsvjesno obuzima ono što razvojni biolozi nazivaju neotenijom, oživljavanje izvjesnih dječijih karakteristika u odraslom dobu. To slatko bebeće lice i ponašanje tek prohodalog djeteta stimulišu u našim tijelima proizvodnju oksitocina, hormona koji čini da se osjećamo zaštitnički i puni ljubavi.