Obični gavran (lat. Corvus corax) je najveća vrsta iz porodice vrana.
Obični gavran (lat. Corvus corax) je najveća vrsta iz porodice vrana.
Sa dužinom tijela većom od 60 cm također je i najveća vrsta podreda pjevica na svijetu. Iako su kroz istoriju previše često bile na lošem glasu, ove ptice su u stvarnosti facinantne, razigrane i jako inteligentne životinje, sposobne da izražavaju razne emocije slične ljudima, pa čak i da imitiraju ljudski govor. Ovo su samo neke od zanimljivih činjenica koje možda niste znali o gavranima:
5. Gavrani mogu imitirati ljudski govor
U zatočeništvu gavran može naučiti govoriti bolje od nekih papiga. Oni takođe oponašaju druge zvukove, kao što su motor automobila ili oglašavanje drugih životinja (posebno ptica). U prirodi su zabilježeni brojni slučajevi gavrana koji oponašaju vukove i lisice koje ‘zovu’ do leša životinje koju sam gavran nije u stanju rastrgati. Kada to umjesto njih učini vuk ili lisica, gavran će čekati da oni završe svoju gozbu i zatim navaliti na ostatke.
Na Youtubeu možete pogledati gavrane kako pričaju…
Prema istraživačima, gavrani takođe koriste i ‘vrlo sofisticirane signale’. Drugim riječima, kao što mi na primjer prstom pokažemo na neki objekat drugom čovjeku, gavran kljunom pokaže drugom gavranu.
4. Gavrani su inteligentne životinje
Kada je riječ o inteligenciji, ove ptice idu rame uz rame sa čimpanzama i delfinima, iako u mnogim testovima pokazuju da su čak i inteligentnije od šimpanza. Mnogi su eksperimenti pokazali da gavrani odlično rješavaju logičke testove koji uključuju više koraka i korištenje alata. Nešto što neka druga životinja nikada ne uspije riješit, gavran često postigne iz već prvog pokušaja. Neki gavrani su čak naučili i brojati.
U prirodi, gavrani gađaju ljude kamenjem kako bi ih sprječili da se popnu do njihovog gnijezda, kradu ribe ribarima, po potrebi se prave mrtvi, koriste razne alate, kao i druge životinje da dođu do hrane.
3. Gavrani su jako razigrani
Gavrani se vole igrati. U ljudskim naseljima su često viđeni kako koriste snijegom prekrivene krovove kao tobogane, a ponekad se jednostavno vole i kotrljati u snijegu.
U prirodi se najviše igraju sa vukovima (kojima to i nije baš igra) tako što ih zadirkuju sve dok ih vuk ne počne ganjati. Ali ove inteligentne ptice idu i korak dalje. Gavrani se igraju i sa igračkama, odnosno štapovima, kamenčićima, šišarkama ili čak i golf lopticama koje koriste da se igraju sami ili sa drugim gavranima.
2. Gavrani imaju svoje tinejdžerske bande
Gavrani su monogame ptice, što znači da ostaju sa partnerom cijeli život. Kada njihovi mladi dosegnu doba da napuste dom oni se priključuju bandi, odnosno jatu mladih ptica koje žive zajedno sve dok ne pronađu svog partnera. Zanimljivo, ovakav način života je stresan za gavrana. Naučnici su otkrili veće razine hormona stresa u tinejdžerskom izmetu gavrana nego u izmetu odraslih jedinki.
“Nekako, smatramo da imaju mnogo sličnosti s ljudima – stresni život u tinejdžerskim bandama, u odnosu na mirniji život u paru.” – Dr Selva, istraživač
1. Gavrani pokazuju razne emocije i empatiju
Uprkos svojoj nestašnoj prirodi, gavrani pokazuju osjećaj empatije. Kad prijateljski gavran izgubi u borbi, njegovi prijatelji će učiniti sve da ga utješe. Takođe će zapamtiti drugu pticu koja im je prišla na prijateljski način, ali će isto tako zapamtiti i one koje su bile neprijateljski nastorijene.
Proučavajući oglašavanje gavrana naučnici su otkrili da oni kroz njega mogu izrazaiti razne emocije kao što su nježnost, sreća, iznenađenje ili bijes.
Bonus: Gavrani kroz mitove i legende
Nažalost, mnoge evropske kulture su demonizirale ove elegantne, inteligentne i razigrane crne ptice kroz brojne mitove, legende i bajke. U Francuskoj su ljudi vjerovali da su gavrani duše zlih sveštenika. U Njemačkoj su bili utjelovljena duša gluposti ili ponekad i sam Sotona. U Švedskoj se oglašavanje gavrana smatralo oglašavanjem duša koje nisu imale odgovarajuće hrišćanske ukope, a u Danskoj su se čak bojali i pogledati u gavrana, jer bi se tako i sami mogli pretvoriti u jednog…
Kulture iz Tibeta i Grčke su gavrane doživljavale kao glasnike bogova. Keltske božice rata su često poprimale lik gavrana tokom bitke, a sam Odin je imao dva gavrana, Hugin (Misao) i Munin (pamćenje), koji su letjeli širom svijeta i svaku noć se vraćali i obavještavali Odina o tome šta su vidjeli.
Kinezi su vjerovali da gavrani uzrokuju nevrijeme, dok su ih neka indijanska plemena smatrala božanstvom. U njihovim vjerovanjima gavran je opisan kao lukavi prevarant koji je učestvovao u stvaranju svijeta.