Ovi oblaci izgledom podsjećaju na invaziju vanzemaljaca i pravi su primjer kako sile prirode mogu proizvesti spektakularne prizore, vrlo atraktivne za fotografisanje.
Ovi oblaci izgledom podsjećaju na invaziju vanzemaljaca i pravi su primjer kako sile prirode mogu proizvesti spektakularne prizore, vrlo atraktivne za fotografisanje.
![]()
Superćelijske oluje su kraljice svih oluja! Ove ogromne, rotirajuće mase oblaka ponekad oslobađaju najveća tornada na svijetu ili češće, donose grad i obilne količine kiše izazivajući poplave.
Superćelijski oblaci omiljena su meta lovaca na oluje i ljubitelja ekstremnih vremenskih pojava, ali zbog posljedica koje znaju ostaviti nisu nimalo omiljeni na područjima gdje prouzrokuju štetu.
Najčešće se javljaju u SAD-u (kada suvi vazduh sa Stenovitih planina dođe u dodir sa vlažnim vazduhom iz Meksičkog zaliva) ali se mogu javiti i u ostalim djelovima svijeta ako se za to stvore adekvatni uslovi. Zbog njih mogu da nastradaju ljudi i životinje,
mogu da unište usjeve i imovinu i da poplave puteve i gradove. Ali od oluja ima i koristi jer
donose kišu sušnim poljima, njihov vjetar pokreće uspavane turbine, a munje stvaraju neophodni azot za tlo siromašno hranljivim sastojcima.
Kao i čovjek, svaka oluja ima svoj životni ciklus koji se sastoji od rađanja, djetinjstva, zrelosti, starenja i smrti. Topao vazduh se podiže visoko iznad tla pod uticajem zagrijane zemljine površine koja poput ringle zagrijeva vazduh iznad nje. Uspon se završava kada se vazduh ohladi, a nevidljiva vodena para pređe iz gasovitog u tečno stanje obrazujući jastučasti oblak- kumulus. Ovo su faze rađanja, i djetinjstva. Nakon toga, kada nova količina toplog vazduha dopre do dna oblaka njegova masa se dodatno izdiže i širi obrazujući još veći oblak - kumulonimbus. Jake uzlazne struje vazduha potiskuju kumulonimbus naviše. Kumulonimbus se zaustavlja doprijevši u blizinu troposfere (oko 8-16 km nad površinom Zemlje u zavisnosti od geografske širine), širi se horizontalno poprimajući na vrhu oblik nakovnja. Uzlazne struje vazduha održavaju teret kiše i leda na visini sve dok taj teret ne postane prevelik za "nošenje". U trenutku kada uzlazne struje vazduha više nisu u stanju da drže teret iznad sebe, dolazi do provale oblaka kada se cjelokupna masa kiše i leda sruči kroz dno oblaka! Tada silazne mase hladnog vazduha presjeku dotok uzlaznog, toplog vazduha, a samim tim i goriva koji pokreće ovo ogromno čudo prirode. Oluja polako umire...
Dnevna doza geografije