Ovi oblaci izgledom podsjećaju na invaziju vanzemaljaca i pravi su primer kako sile prirode mogu proizvesti spektakularne prizore, vrlo atraktivne za fotografisanje.
Ovi oblaci izgledom podsjećaju na invaziju vanzemaljaca i pravi su primer kako sile prirode mogu proizvesti spektakularne prizore, vrlo atraktivne za fotografisanje.
Superćelijske oluje su kraljice svih oluja! Ove ogromne, rotirajuće mase oblaka ponekad oslobađaju najveća tornada na svijetu ili češće, donose grad i obilne količine kiše izazivajući poplave.
Superćelijski oblaci omiljena su meta lovaca na oluje i ljubitelja ekstremnih vremenskih pojava, ali zbog posljedica koje znaju ostaviti nisu nimalo omiljeni na područjima gdje prouzrokuju štetu.
Najčešće se javljaju u SAD-u (kada suvi vazduh sa Stjenovitih planina dođe u dodir sa vlažnim vazduhom iz Meksičkog zaliva) ali se mogu javiti i u ostalim delovima svijeta ako se za to stvore adekvatni uslovi. Zbog njih mogu da nastradaju ljudi i životinje, mogu da unište usjeve i imovinu i da poplave puteve i gradove. Ali od oluja ima i koristi jer donose kišu sušnim poljima, njihov vjetar pokreće uspavane turbine, a munje stvaraju neophodni azot za tlo siromašno hranljivim sastojcima. 
Kao i čovjek, svaka oluja ima svoj životni ciklus koji se sastoji od rađanja, detinjstva, zrelosti, starenja i smrti. Topao vazduh se podiže visoko iznad tla pod uticajem zagrijane zemljine površine koja poput ringle zagrijeva vazduh iznad nje. Uspon se završava kada se vazduh ohladi, a nevidljiva vodena para pređe iz gasovitog u tečno stanje obrazujući jastučasti oblak- kumulus.
Ovo su faze rađanja, i djetinjstva. Nakon toga, kada nova količina toplog vazduha dopre do dna oblaka njegova masa se dodatno izdiže i širi obrazujući još veći oblak - kumulonimbus. Jake uzlazne struje vazduha potiskuju kumulonimbus naviše. Kumulonimbus se zaustavlja doprijevši u blizinu troposfere (oko 8-16 km nad površinom Zemlje u zavisnosti od geografske širine), širi se horizontalno poprimajući na vrhu oblik nakovnja.
Uzlazne struje vazduha održavaju teret kiše i leda na visini sve dok taj teret ne postane prevelik za "nošenje".
U trenutku kada uzlazne struje vazduha više nisu u stanju da drže teret iznad sebe, dolazi do provale oblaka kada se cjelokupna masa kiše i leda sruči kroz dno oblaka! Tada silazne mase hladnog vazduha presjeku dotok uzlaznog, toplog vazduha, a samim tim i goriva koji pokreće ovo ogromno čudo prirode. Oluja polako umire...
Superćelijsku grmljavinsku oluju odlikuju postojane i snažne rotirajuće uzlazne struje.
Ove oluje nastaju u nestabilnoj vazdušnoj masi, a neophodan uslov za njihov.
Dnevna doza geografije