Ako je vožnja avionom letjenje, onda je vožnja brodom plivanje!
Ako je vožnja avionom letjenje, onda je vožnja brodom plivanje!
Padobranstvo po mom mišljenju nije ekstremni sport.
Padobranstvo je sport u kome se može doživjeti jedinstven osjećaj slobode.
Jeste sport, ali i nije samo sport.
Postoje takmičenja, osvajaju se medalje i titule, ali padobranstvo se ne trenira. Padobranstvo se živi!
Osjeća se jednim posebnim dijelom bića i čovjek postaje dio njega.
Ne može se puno stvari u životu uporediti sa skokom iz aviona.
Ljudi umiju da kažu da je to samo izazivanje sudbine, ludost, pokušaj da se nekome nešto dokaže.
Nijedan pravi padobranac se sa tim ne bi složio. Radi se samo o osjećaju izvanredne slobode, osjećaju da ste dio prirode i da je ona dio vas. Ljudi prosto nisu navikli na nesputanost, na život u kom se ne zaustavlja pred preprekama.
Kažu da su padobranci posebna vrsta ljudi. Jesu li?
Kad pomislim samo da se velika većina ljudi nikada ne odvoji više od zemlje nego onoliko koliko mogu da skoče iz mjesta, onda je sigurno da su padobranci posebni. Svako ko je imao san da poleti, sigurno će u životu bar jednom skočiti iz aviona padobranom. Uvek se nađe način da čovek ostvari svoj san.
“Ako vjeruješ da možeš da uradiš nešto ili vjeruješ da ne možeš, u oba slučaja si vjerovatno u pravu. Henri Ford” Treba doneti odluku, pobijediti sebe i svoj strah koji je prirodan i osjetiti potpunu slobodu. Letjeti! „Da je dobri Bog htio da čovjek ostane na zemlji, dao bi nam korjenje!” Lete samo ptice i padobranci, zato i jesu posebni.